• Home
  • Kazalište Nezamislivog
    • Recesijsko kazalište
    • Na jezeru
    • Mjesečevo sanjarenje
    • Objavljivanje pjesama performerskim aktom
    • što tijelo može
    • Maslačak
    • Tijina priča
    • Odbljesak
  • Radionice
    • Kreacija stvarnosti u pokretu
    • Čitalačko-čarobnjački laboratorij
  • Biljno pisanje
  • TKO
  • Tekstovi
  • O meni
  • Kontakt
 



Kamen i ja

12/18/2024

0 Comments

 
Najprije mi je prozirna ruka
blagim pokretom toplog ljetnog vjetra
zavezala uže oko struka.
Na jednom kraju užeta bilo je moje tijelo,
na drugi je privezala
kamen i lice bijelo.
Picture
Kamen i ja istovremeni, kao dva brata blizanca,
jedan što roni,
jedan što tone.
Pričaju jedno drugome
priče
u zaglušju gustine tamne tekućine.

U gustome moru, u vodenoj sredini,     
o pola puta postojanja
sviće.

Kamen i ja istovremeni, ovješeni o uže protuteže.
Dugo nismo znali jedno za drugog.

Na kopnu smo se gibali usporedno,
kao gušter i skakavac,
rijetko viđen dvojac
i usklađen pravac.

Uže je valovito gmizalo među nama, poput zmije, glatko i neprimjetno.
Picture
Kamenom, lijepo je biti. Nikamo ne žuriš...
Picture
Kamen i ja, blizanci,
smo istovremeno krenuli prema vodi.
On se kotrljao gotovo nečujno. Gušterove oči treptale su na njemu.
Veliki kamen koji seže do velikih dubina.
Težak kamen, bez zla,
bez tla
i protuteže.

Ja, skakavac, skočila sam u vodu.
Plivala sam dugo, suhih usana, u žeđi zvuka kukca. Plivala sam dugo i hvatala zrak.
Put je ustrajan i gustoćom valovit,
ne prestaje ni u daljinama umornoga oka.

Kamen je ponirao,
konopac se produžio,
skakavac uronio,
smjer potonuo.

Kamen i ja istovremeni smo, u dugovječnosti privremeni.
Moje je tijelo puno plivaćih kožica, dok
kamenovo tijelo voli tlo
i ne staje dok
ne dotakne dno.

Kamenu je potrebno tlo, da odagna zlo.
Potrebno mu je sunce da se hladnim sjeti biti.

Sve su sjete
sjećanja u oponiranju,
privezana o isto uže
kojime se žedne ruke
vodeno pruže
u nestanku s površine,

s bijelog lica Zemlje.

U gustome moru,
plivaju slijepe životinje velikih očiju.

Njihove su suze
gluhonijeme.

Muze
s kliktajima
u vodenoj sredini.    

O pola puta postojanja,
one dišu,
sa žeđi zvuka kukca,
u žaru i zaglušju,
mojim grozničavim lepetima ruku
nariču, dok
okolo mene
kružnicama vode
sviću morska neba.
Picture

Prizor skakavca na listu kupine detalj je s rimske freske s arheološkog nalazišta Oplontis, Villa di Poppea, 1.st., preuzeto s interneta, izvor nepoznat.
Ostale fotografije vlasništvo autorice.

0 Comments



Leave a Reply.

    Iva Korbar

    Archives

    July 2025
    March 2025
    December 2024
    April 2024
    August 2023
    June 2023
    February 2023
    September 2022
    April 2022
    January 2022
    November 2021
    August 2021
    January 2021
    October 2020
    May 2020
    April 2020
    March 2020
    November 2019
    May 2019
    February 2019
    November 2018
    August 2018
    February 2018
    October 2017
    August 2017
    June 2017
    February 2017
    December 2016
    October 2016
    September 2016
    May 2016
    April 2016
    January 2016
    December 2015
    November 2015

    Categories

    All

    RSS Feed

Powered by Create your own unique website with customizable templates.
  • Home
  • Kazalište Nezamislivog
    • Recesijsko kazalište
    • Na jezeru
    • Mjesečevo sanjarenje
    • Objavljivanje pjesama performerskim aktom
    • što tijelo može
    • Maslačak
    • Tijina priča
    • Odbljesak
  • Radionice
    • Kreacija stvarnosti u pokretu
    • Čitalačko-čarobnjački laboratorij
  • Biljno pisanje
  • TKO
  • Tekstovi
  • O meni
  • Kontakt