Svaka je stvarnost, bila kolektivna ili individualna rezultat neprekidnog kreativnog rada na nekoj od razina djelovanja.
Naša tijela također sudjeluju u tom neprestanom kreiranju svega.
Promatramo li naša tijela kao našu svijest, možemo reći da naša tijela kreiraju sve ono što nam je perceptivno. Vice versa, ono što nam je perceptivno, za nas predstavlja prostor u kojem se kreacija događa. U tom prostoru mi doslovno možemo činiti sve. Za to je potrebno mnogo predanog i preciznog rada i pružanja samome sebi te vrste slobode da cjelokupni prostor našeg životnog djelovanja pretvorimo u otvorenu kreaciju.
Tijelo je izvanredno polazište za takav izazov jer je ono podloženo stalnom kretanju. Čak kad se nalazi u stanju mirovanja, tijelo se kreće. Mogućnosti preobrazbe pohranjene su baš u kretanju svega, tako i tijela. Tijelo svakim kretanjem poprima nove forme odnosno sadržaje pri čemu su sadržaj i forma odijeljeni samo u jeziku, no u tijelu nisu.
Kretanje kao fenomen podrazumijeva korištenje niza kognitivnih procesa koji aktiviraju dijelove naše svijesti i podsvijesti. Pokret, svijest i podsvijest pokreta posjeduju istovremene mehanizme sastavljanja i rastavljanja sadržaja odnosno formi tijela, zbog čega im se smije pripisati apriorno kreativna osobina. Kao takvo, svako kretanje pripada kreativnim procesima naših perceptivnih, odnosno izražajnih mogućnosti.
Na ovoj se radionici istražuje takva percepcija stvarnosti.
Daje se naglasak na osluškivanju unutarnjeg impulsa, njegovu praćenju i reakcijama koje izaziva u nama.
Radionica je inspirirana vježbama koje potječu iz fizičkog teatra 20. stoljeća, kao i Tensegrity metodom Carlosa Castanede. Ovim se praksama služimo jer one postavljaju fizičke, umne, psihičke odnosno emocionalne izazove svakome tko želi koraknuti ponešto dalje nego ondje gdje se sada nalazi. Pri tome treba naglasiti da taj korak dalje ne znači nužno bolje, već jednostavno drugačije.
Grupnim radom poklanjamo si mogućnost osvještavanja kako mi sami stvaramo svoje stvarnosti pokreta, ne zaključavajući se u nijednu metodu, s dovoljno otvorenosti da nas predanost igri ponese kamo želimo stići.
Radionica je zbir je različitih horizonata odnosno sfera istraživanja i konkretnog djelovanja. Te su sfere umjetničke (književno-teorijske, plesne, kazališne), energetske, zvukoterapijske, psihoterapijske, geomantijske i esencijalno ljudske bez dodatnih potreba za kategorizacijama. Stavlja se snažan naglasak na komunikaciju s prostorom u kojem se radionica događa. Komunikaciju putem pokreta. Razvija se svijest o tome da su naši pokreti vrsta jezika kojim se možemo obratiti prostoru, primati impulse iz prostora te odašiljati impulse prostoru.
Radi se i na snažnoj prisutnosti tijela i uma pomoću tih istih pokreta.
Za mjesto radionice najradije izabirem prirodu, zbog njezine dinamike, komunikativnosti, univerzalne ljepote i univerzalne inspiracije.
Naša tijela također sudjeluju u tom neprestanom kreiranju svega.
Promatramo li naša tijela kao našu svijest, možemo reći da naša tijela kreiraju sve ono što nam je perceptivno. Vice versa, ono što nam je perceptivno, za nas predstavlja prostor u kojem se kreacija događa. U tom prostoru mi doslovno možemo činiti sve. Za to je potrebno mnogo predanog i preciznog rada i pružanja samome sebi te vrste slobode da cjelokupni prostor našeg životnog djelovanja pretvorimo u otvorenu kreaciju.
Tijelo je izvanredno polazište za takav izazov jer je ono podloženo stalnom kretanju. Čak kad se nalazi u stanju mirovanja, tijelo se kreće. Mogućnosti preobrazbe pohranjene su baš u kretanju svega, tako i tijela. Tijelo svakim kretanjem poprima nove forme odnosno sadržaje pri čemu su sadržaj i forma odijeljeni samo u jeziku, no u tijelu nisu.
Kretanje kao fenomen podrazumijeva korištenje niza kognitivnih procesa koji aktiviraju dijelove naše svijesti i podsvijesti. Pokret, svijest i podsvijest pokreta posjeduju istovremene mehanizme sastavljanja i rastavljanja sadržaja odnosno formi tijela, zbog čega im se smije pripisati apriorno kreativna osobina. Kao takvo, svako kretanje pripada kreativnim procesima naših perceptivnih, odnosno izražajnih mogućnosti.
Na ovoj se radionici istražuje takva percepcija stvarnosti.
Daje se naglasak na osluškivanju unutarnjeg impulsa, njegovu praćenju i reakcijama koje izaziva u nama.
Radionica je inspirirana vježbama koje potječu iz fizičkog teatra 20. stoljeća, kao i Tensegrity metodom Carlosa Castanede. Ovim se praksama služimo jer one postavljaju fizičke, umne, psihičke odnosno emocionalne izazove svakome tko želi koraknuti ponešto dalje nego ondje gdje se sada nalazi. Pri tome treba naglasiti da taj korak dalje ne znači nužno bolje, već jednostavno drugačije.
Grupnim radom poklanjamo si mogućnost osvještavanja kako mi sami stvaramo svoje stvarnosti pokreta, ne zaključavajući se u nijednu metodu, s dovoljno otvorenosti da nas predanost igri ponese kamo želimo stići.
Radionica je zbir je različitih horizonata odnosno sfera istraživanja i konkretnog djelovanja. Te su sfere umjetničke (književno-teorijske, plesne, kazališne), energetske, zvukoterapijske, psihoterapijske, geomantijske i esencijalno ljudske bez dodatnih potreba za kategorizacijama. Stavlja se snažan naglasak na komunikaciju s prostorom u kojem se radionica događa. Komunikaciju putem pokreta. Razvija se svijest o tome da su naši pokreti vrsta jezika kojim se možemo obratiti prostoru, primati impulse iz prostora te odašiljati impulse prostoru.
Radi se i na snažnoj prisutnosti tijela i uma pomoću tih istih pokreta.
Za mjesto radionice najradije izabirem prirodu, zbog njezine dinamike, komunikativnosti, univerzalne ljepote i univerzalne inspiracije.
