Nimalo zavidna priča

- bajkovita priča o tome što zavist jest, i kakva joj je energetska pozadina i dinamika -

Snjeguljica je stvorila rivalkinju, tri puta se otrovala, a da toga nije bila ni svjesna, usnula je, usnula duboko, duboko.
Pepeljuga je igrom žrtve pala pod igru zavisti; njezine su zavidne polusestre rezale nožne prste kako bi postale prinčeve žene, ali prinčeve nisu bile. Pepeljuga je ribala podove, nesviješću o sebi, ribala ih dugo, dugo – dok se nije usudila preobraziti se, ali samo na jednu noć.
Trnoružica se naivnošču i nesvjesnošću s kime govori, ubola  o vreteno i usnula, usnula s cijelim dvorem i dvorjanima, i životinjama i biljem, usnula duboko, duboko, nepomično, a trnje oko toga kraja samo je raslo i raslo.

Ovo je bajkovita priča o tome što je zavist, i kakva joj je energetska pozadina i dinamika...

Voljela bih da netko nacrta zavist. Da joj vidi obrise, da joj vidi hodanje, da joj vidi korake. Voljela bih da je nacrta barem u 3D verziji stvarnosti; da joj iscrta oblik, da naznači strujanje, da pokaže njezina stanja mirovanja, zasjede i djelovanja. Voljela bih da netko animira kako zavist napada i za što je sve kadra, kako se propne o noge, kako uzima zalet željna tuđeg, zagrize poput divlje zvijeri. A čini to posvema nevidljivo. Voljela bih pratiti radijsku snimku zavisti kako se nadvije nad nečijim postojanjem poput gustog oblaka cumulonimbusa  i prijeti se svojom tamom i sivilom, kada ne sluti na dobro.

Voljela bih da netko raskrinka zavist. Do gola da je skine. Da prikaže njezino primitivno ruho, utkano duboko u meso nesvjesnog čovjeka. Čovjeka koji je pao i koji želi kožu drugoga. Voljela bih raskrinkati društvenu i čovjekovu bolest koja se zove zavist. Voljela bih raskrinkati i tebe, koji dok ovo čitaš, u tebi raste gnjev jer te se upravo raskrinkava jer tvoja zavist, poput živog srebra klizi tvojim žilama i kaplje pred tebe, pred svijet, otvoreno, javno, ravno na papir. Gnjev zavisti se topi i prži te iznutra jer si je pun. Jer si zatrovan njome kao živom. Živa se penje termometrom tvoga gnjeva, postaje li ti neizdrživo? Vidjet će te, strah te, otkrit će te, takvog kakav jesi, da se ne voliš, duboko, duboko usnulo, ne cijeniš, duboko usnulo, ne poznaješ, duboko, duboko, duboko usnulo, da sniješ dublji i po tebe opakiji san od onih na koje si zavidan i koje si spreman napasti i crpsti. Predaj se, ljepše je disati iznad vlastitog gnoja nesvijesti.

Živa u kretanju. Slika preuzeta s www.ian.org/Mercury/

---

Zavist je u srži jako primitivna osobina. Posjeduju je svi i okusili su je svi. Ako je itko ikada gledao animirane filmove bajki, sjeća se da su „zle“ maćehe, čarobnice i čarobnjaci, i nedodirljivi vladari, čuvši vijest koja im ne odgovara; u kontekstu zavisti, a najčešće je riječ o nečijem uspjehu – najprije su razrogačili oči, narastao im je gnjev i u tamnom oblaku svoga gnjeva su izrekli strašne riječi namjere da se nekom pojedincu, obitelji, kraju ili narodu dogodi nešto specifično loše. To se u narodu zove urok ili kletva. Današnjim jezikom ovo bi bio urok ad hoc. Poludiš i impulzivno pošalješ snažnu negativnu energiju prema nekome ili nečemu. Taj gnjev obično splasne nakon nekog vremena i ti zaboraviš na to, ali energetska silina izrečene namjere već je na putu i šteta je učinjena, poput pisma iznenađenja, već je na putu do svoje adrese ad infinitum.

Okorjeliji primjer loše namjere, u bajkama se prikazuje čaranjem raznih oblika i kuhanjem napitaka planovima da se željena meta obori. Zanimljivo je da je silina gnjeva onolika je kolika je silina nesvijesti onoga koji se dao na čaranje! Današnjim jezikom, osoba koja je sastavila plan da nekoga spriječi u životnim planovima i nakanama, da ga sabotira, prepriječi put, spriječi uspjeh, našteti zdravlju, drugim riječima „skuha mu kašu“.

S energetske strane gledano, zavist je specifična reakcija na tuđi uspjeh, koja rezultira različitim vrstama energetskih napada.

Zavist je povezana je s dubokim sramom koji se krije iza same zavisti, iza same zavidne reakcije.  

Sram je urezan u duboko sakriveno uvjerenje da je osoba nepotpuna i da nije postigla ono što je potrebno za bezuvjetno prihvaćanje, sjaj u sebi i pravo da se živi kroz vlastiti sjaj (što je definicija uspjeha u svojoj srži), te prvenstveno bezuvjetnu ljubav prema sebi primljenu od sebe samoga, a ne iz vanjskog izvora.  Zavidne su osobe jako željne vanjskog obožavanja, one su o tome ovisne i nerijetko stvaraju takve identitete koji će sigurno polučiti uspjeh i obožavanje u zajednici. Zavidne su osobe nerijetko neizliječivi narcisi ili rade čitav život na tome da uspostave autoritet koji poslije nitko ne smije propitivati. Oni koji slijepo prate taj autoritet te ga time potvrđuju bit će u milosti i darivani od autoriteta, a oni koji ga namjerno ili slučajno propitaju bit će žestoko napadnuti. „Off with her head!“

Slika preuzeta s www.redbubble.com/people/contraststudios/works/16584564-alice-in-wonderland-quote-off-with-her-head-red-queen-quote-0221?p=art-print

---

Iz tog je razloga zavist vrsta energetskog napada.
Ne zato jer sama zavist napada. Ne.
Zavist je samo specifična reakcija na podsjećanje da ti „nemaš“ nešto što drugi „ima“.
A to što taj drugi ima jest život iz vlastitog unutarnjeg sjaja i ljubav koja ga zbog toga u životu neminovno zasipa. Ta se ljubav koja te zasipa jer živiš iz sebe situacijski različito manifestira. Vrlo je autentična, zbog toga neminovno drugima zanimljiva, zavodljiva jer je zračiti istinsku ljubav lijepo i ljudi to vole; ona je spontana i nepatvorena, nerijetko duhovita. Istinski duhoviti čovjek sjaji, istinski ispunjen čovjek sjaji i za neke, nažalost, taj je sjaj prijetnja. Takav je sjaj vrsta prijetnje koja zavidnu osobu podsjeti da ona tako ne sjaji. Ona je toliko nesvjesna da vjeruje da ni ne može tako sjati. I to je podsjećanje na tako nešto bolno, kao nemogućnost života iz vlastitog izvora toliko nepodnošljiva i grozna, da se taj sjaj vidi kao napad. Napad na lažni integritet koji je zavidna osoba tako pomno i marljivo gradila. Tuđi je sjaj, spontanost i autentičnost (manifestiran kao uspjeh, ljubav, sreća) bolni podsjetnik na kobno uvjerenje koje zavidna osoba u sebi ima – a taj je, da nije potpuna takva kakva je i nikad neće biti, da nije voljena i da ne živi iz vlastitog izvora. Uvjeti u kojima se nekada u životu takvo uvjerenje protivno životu razvilo, su bili nezamislivo bolni. Podsjetiti zavidnu osobu na tu groznu nepravdu koja ni pod koju cijenu ne smije biti otkrivena može izazvati samo golemi gnjev. Gnjev, ljutnju, bijes da nema pravo na manifestaciju autentičnog sebe, na ljubav, uspjeh i sreću. Ljutnja jer mu je to nekad, nekako oduzeto putem uvjerenja koji stvara vrstu jedne od najprisutnijih i najčešćih društvenih patologija: zavisti.

Zavist je poput energetskog accessoryja, ona je samo mašnica vlastite unutarnje laži na izvitoperenom karakternom sklopu. Stoji na čovjeku smiješno i stupidno kao na nekom pomno ošišanom pudlu. Nije psu prirodno da ga se šiša po zamisli drugih, poput živice (nije ni živici to prirodno);  to je nakaradno i glupavo. Zavist je glupava i zaglupljuje čovjeka. Zavist udara i zaudara, bolno je biti izložen zavisti, jer struji toksično i negativno. No, ona ne izvršava udar na nekoga, nije ona ta koja kuje zločeste planove sabotaže, nije ona ta koja impulzivno želi sravniti sa zemljom nečije postojanje. Zavist je zaista poput živog srebra, ona vrlo otruje i ukaže na temperaturu ljutnje. Rastuća temperatura neopisive ljutnje pored podsjetnika da nismo ti koji bismo željeli biti i da ne živimo istinskog sebe. Bol od takve vrste zabrane je enormna i k tome vibrira u našoj nesvijesti, a kuha u našoj podsvijesti. Bol koja živi na posve ugasloj razini našega bića koje je tamo maleno, posramljeno, jadno i nespoznato. Zapanjujuće je koliko nespoznaja samoga sebe boli! Zapanjujuće je i kakve razmjere je to poprimilo u našoj svakodnevnici međusobnog ophođenja, građenju odnosa i komunikacijskom životu! U svakom slasnom traču živi po jedan maleni otrovani patuljak koji ti može pokazati put k tvojoj nesvijesti. Nesvijest je bolno stanje postojanja.

Snjeguljica, bijele puti životne nevinosti i neokaljanosti, duboko je usnula nakon energetskog napada zle zavidne vještice. Ta neka nesretna žena koju su prozvali vješticom suočila se sa sobom kroz ogledalo, putem Snjeguljice, ugledavši neokaljanu sebe kroz Snjeguljicu, i opet u ogledalu. Snjeguljica i „vještica“ su jednoteista pojava istog unutarnjeg ogledala. Odrasla žena koja smatra da je negdje putem izgubila pravo biti neokaljana, posvema čista, i beskrajno lijepa slika vlastitog izvora. Odrasla nesretna žena koja se oblikovala u narcisoidnu ličnost i tuđi joj je sjaj nepodnošljiv jer zastire njezin lažni sjaj. Zato je otrovala Snjeguljicu, neokaljanu sebe, i Snjeguljica opet vlastitom naivnosti, opet – vlastitom nesviješću, spremno prihvaća supstancu koja će je gurnuti na tu istu razinu nesvijesti gdje vibrira duboka usnula bol nesretne zavidne odrasle osobe. Ona će snivati, i dok će ona snivati za nju će se brinuti sedam patuljaka koji svi rade u rudniku vadeći drago kamenje iz rudnika. Snjeguljicini mali rudničari, stanovnici podzemlja, tražitelji dragocjenosti, kotačići mehanizma Snjeguljicine podsvijesti. Svaka je zavidna osoba duboko onesviještena, samo najčešće bez aktiviranih svojih sedam patuljaka koji bi za nju ponovno potražili njezino neotuđivo blago podzemlja, njezino biće u cjelosti koje sjaji poput dragog kamenja i nosi blagodati i svijest svijeta minerala.

Zavist truje čovjeka bilo da zavidi ili da se nad njim zavidi. Struji iz čovjekovog prostranog podzemlja poput živog srebra koje je otrovno za čovjeka, a koristi se za vađenje zlata jer tvori amalgame sa zlatom. Ako je naše unutarnje sunce, sjaj ili zlato tako skrovito u labirintskim rudnicima i ne može ga se ekstrahirati bez žive i amalgama, čini se da je svaka nesretna zavidna osoba osuđena na to mineralno onesviješćavanje i dubok san. Kakvog li alkemijskog prokletstva! Ovaj vrlo bajkoviti kemijski proces jest inicijacija par excellence. Bila riječ o zavist ad hoc ili zavisti „s predumišljajem“ započinje proces inicijacije par excellence. I baš zato ni Snjeguljica nije nevina i tako bijelo neokaljana kako bismo mi to željeli. Snjeguljica će se probuditi, da, probuditi iz svoje životne nesvijesti tek nakon što je neka „zavidna stara kučka“ dobrano energetski uzdrma. Snjeguljica će kolabirati, biti na rubu, na nju će se sručiti svijet, a njena će se dotadašnja razina svijesti srušiti. Nijedno postojanje nije dovršeno i neoborivo, ono uvijek želi rasti i preobražavati se. Zato se Snjeguljicina kolegica, boga Pepeljuga preobrazila u sjajnu, ispunjenu verziju sebe; u sebe kraljevske lože, vlastite kraljevske lože, a ne neke vanjski (državnotvorno) nametnute jer se na jedan – očito ključan trenutak odlučila sjetiti da je ona ta koja je kraljica, koja je istinski više biće. Pepeljuga je istinski to zaželjela i uz jedan „Abrakadabra“, u prijevodu s aramejskog, „Avra kehdabra.“, „Stvaram kako govorim.“, stvorila vlastitu željenu stvarnost. ONA ju je stvorila! Bajka o Pepeljugi je zapravo priča o emancipaciji čovjeka i osobnom rastu, a ne kako je često dualistički interpretirana iz perspektive Pepeljuge koja je žena žrtva i koju muškarac spašava. Princ je dio te stvarnosti koju je Pepeljuga najprije stvorila, i zato otrcano i klišejno „Sve što ti tražiš, traži tebe.“ je proradilo – princ je poslije tražio Pepeljugu.  Pepeljuga i princ su dio jednog sistema, jedne višedimenzionalne pripovjedne stvarnosti koji se sastoji i od njih dvoje, i od zavidnih sestara, i od zle maćehe i od beskičmenjačkog oca. Na isti način kao što je obitelj dio jednog sistema koji ima svoju energetsku dinamiku odnosa i događaja. Pepeljuga nije samo žena, kao što ni princ nije samo muškarac, takvo je tumačenje pomalo zaglavljeno u „gender“ žrtoslovlju i nije se razvilo dalje od toga. Ista je kritika primjenjiva i na ostale bajke. Usnula ljepotica će se probuditi kada se energetski proces njezinog rasta razradi i kada će energija uzrokovati nešto što nama nalikuje na magiju, abrakadabra, a riječ je o dozrijevanju i unutarnjoj odluci našeg Sebstva. Princ je u tim bajkama više poput neke zgodne hostese koji dođe i poljubi protaginisticu, čovjeka u buđenju.

---

Primjer Joséphine Baker.
Joséphine Baker, pravim imenom Freda Josephine McDonald bila je seljančica crnkinja, djevojčica sluškinja u bjelačkoj kući na američkom jugu 1910-ih. Tadašnjim, još uvijek dominantnim društvenim svjetonazorom, ona je bila šljam, bezvrijedna, polučovjek, roba, malo slobodniji rob, ništa. Ta je crna Pepeljuga služila kao dijete u bjelačkoj kući sve do svoje 13. godine kada je slučajno prolila nešto u toj istoj kuhinji u kojoj je radila. Njezina ju je gospodarica za kaznu primila za obje ruke i gurnula joj obje šake u lonac juhe koji je kipjeo na štednjaku. Crna je Pepeljuga vrisnula, istrgla se i iste noći pobjegla vlakom kao slijepi putnik za New York. Nije imala pojma kamo ide, napustila je Fredu, postala je Joséphine. Uspjela svojim autentičnim, komičnim i do tada neviđenim gestama simpatičnog ridikula i plesom zamamiti publiku. Joséphine je pokopala sebe i proslavila sebe. Nakon 5-10 godina nastupa po njujorškim barovima, 1925. otišla je u Pariz koji je postao i ostao njen dom. Tamo se razvila ta sekspilna, divlja i otkačena plesačica s bananama oko struka i koja je plesala i u toplesu javno 1930.-ih, kao crnkinja. To što je Joséphine bila svoja, odlučila biti posve svoja i ne zatirati vlastito svjetlo koje je kasnije privuklo reflektore najvećih kazališnih dvorana, odvelo je na filmsko platno i učinilo je uistinu europskom plesnom kraljicom 20. stoljeća. Joséphine je imala odvratnu inicijaciju. Grozomoran životan start. Svejedno je uspjela i kasnije svoj uspjeh koristila za izjednačavanje crnačkih prava u dan danas rasističnom društvu (bila je aktivna u američkom Pokretu za građanska prava predvođenim Martin Luther Kingom, kao i u francuskom Pokretu otpora.)

---

Fotografije Joséphine Baker preuzete s https://jikupic.pw/Jos233phine-Baker-1945-Josephine-Baker.html

---

Zdravi čovjek svoj uspjeh dijeli s drugima. Ne strahuje da će ga netko zasjeniti. Zdravi čovjek zna živjeti u svome sjaju i nije mu potreban tuđi. Zdravi se čovjek raduje sjaju drugih ljudi i ispreplitanju toga sjaja sa svojim; raduje se svjetlu i osvjetljivanju i prosvjetljivanju. Zdravi se čovjek ne bavi natjecanjem, idejama o ugroženosti, napadima i otimanjima. Zdravi čovjek, autentičan čovjek, ne napada jer već ima sve, već živi u obilju i zna živjeti u obilju i raduje se i trudi se da i drugi žive u obilju. Zdravi se čovjek raduje i njegova ga radost oslobađa i podiže u let. „Za let si dušo stvorena!“ Radost oslobađa, a ne borba! Smijeh iscijeljuje, a ne osveta. Odlučiti se nesmetano biti, prihvaćati, i bezuvjetno voljeti sebe preobražava sve, i umiruje patološko sjeme zavisti koje u nama klija otkako postanemo kolektivno biće zatrovano nesvjesne zajednice.

---

ŠTO JE ENERGETSKI NAPAD I KAKO GA PREPOZNATI

Energetski napad je bilo koja vrsta svjesne i nesvjesne energetske manipulacije nad nekime, urađena s namjerom sabotaže. Nismo u 14. stoljeću i ljudi ne kuhaju zlokobne čarobne napitke, i najčešće, ne bdiju nad staklenim kuglama izričući zle uroke koji će putem zlih bića zagorčati nečiji život. Doduše neki i to čine, grcaju od svakojakih rituala, manipulacije tarotom, kamenjima, crnomagijskim totemčićima, runama, amajlijama, zlouporabama okultnog znanja. Igra se prljavo i takvih se ljudi i te samoprozvane mistike jednostavno bolje kloniti. Kada bi se ljudi školovali o energetski datostima našeg postojanja, sve bi to opasno crnomagijsko igranje bilo manje mistično, a više bezobrazno, željno moći i pozicija, sebično i samoživo. 

Ljudi većinom više ne vjeruju u taj tip upravljanja stvarnosti. A kako je stvarnost najčešće zbir vjerovanja, uvjerenja, svjetonazora i civilizacijske datosti (dodala bih i stvarnosti pomno oblikovane jezikom i sintaksom, ali to je već nova tema), ljudi operiraju kako se to radi unutar datog nam svjetonazora. Potkopovaju, podmeću, naručuju, preusmjeravaju, tuže, kradu, preprodaju, kontroliraju, tračaju, gledaju s visoka, omalovažavaju. Ništa što već nije redovni dio zapleta klasičnih sapunica. Omiljeni žanr niske strasti i niske (ne)ljudske pobude koje oblikuju poslovanja, međuljudske odnose, obitelji, često u zajedničkom spletu od kojeg se samo okreće želudac. Svaka akcija ima svoju reakciju jer je svaka akcija poduprta energijom određenog predznaka, podržana određenim vektorskim silama. Ovo potonje znači da svaka energija popraćena namjerom ima svoje usmjerenje; usmjerena je prema nekome ili nečemu. Ako je netko uložio baš puno truda da vam upropasti poslovni projekt ili ljubavnu vezu ili zdravlje, znači da je uložio puno energije u tu namjeru. Vektorska strelica namjere, patološko je preciznim putem i koracima odradila svoj posao. Vi to niste očekivali. Pa... Čovjek koji se ne bavi tuđim poslom i nije zatrovan mržnjom i zavišću obično ni ne očekuje takve smicalice. Ako je čitav taj opaki plan urodio plodom, znači da je ta energija uistinu doputovala do vas, ušla u vaš energetski sustav i sabotirala vas, vaš projekt itd. Najprije, prvo je dobro znati, osveta nije nikakvo rješenje. Zatrovat ćete se još više. Energetski gledano samo ćete, i to u vlastitom energetskom sustavu, namnožiti tu vrstu energije koja vas je sabotirala, dakle učinit ćete dodatnu uslugu upravo onome kojem biste sada iz ljutnje i osvete, vratili milo za drago. Loša ideja. Ali baš baš loša. Ne rješava ništa. Pogotovo jer, bez obzira na to što vas babaroga nije začarala, vi ste doživjeli energetski napad. Možete se opirati toj ideji, a možete je i razmotriti imate li sljedeće simptome koji najprije vrlo nalikuju burn out-u, što nije ni čudo jer je burn out također načeo vaš energetski rezervoar koji se ne smije dirati i služi potpori osnovnog života.  

SIMPTOMI ENERGETSKOG NAPADA

- iscrpljenost, poput burn out-a, slomljenost
- gubitak snage, mentalne, emocionalne i tjelesne
- zamućenost, nejasnost; teško je „spojiti dva i dva“, shvatiti stvari koje inače rješavate lakoćom, kao da malo poglupljuješ (iako to je klizno jer današnji stres i rastresenost imaju iste simptome); obavljati zadatke koje inače obavljate lakoćom postaje zahtjevno
- nadovezano na prethodno: osjećaj uspavanosti, poput nekog čudnog stanja transa, kao da ste hipnotizirani, neuobičajeno odvojeni od tijeka događaja, kao da se život događa pored vas (ovo nije kronično stanje transa), fizički osjećaj kao da ste pod sedativima, „u zraku“, niste „pri sebi“, lelujate
- sve je prepuno prepreka, cilj je neprestano neostvariv
- plašljivost, prestrašenost koja inače nije bila prisutna
- radije ćete se povući, nego biti poduzetni i dati incijativu što nije bila vaša prijašnja osobina, a to se događa spontano, kao da ste kakva marioneta (energetski napad se vrši da bi sabotirao, prema tome energija koja struji kroz vas „programirana“ je tako da rezultira vašim povlačenjem)
- stalna izloženost tuđoj zavisti; u vašoj prisutnosti ima sve više i više zavidnih osoba, osoba koje prema vama izražavaju neki vid netrpeljivosti i antipatije, a da vas skoro ni ne poznaju
- upadate u konflikte gdje vas ljudi napadaju iz čistog mira (ovo je najobičniji rezultat energetske dinamike, vi nesvjesno vibrirate energiju napada koja vam je probila vaš energetski sistem, nastanila se u njemu kao vlastiti energetski program. Stoga, iako je vi niste stvorili, na nju reagiraju ljudi, to je čista fizikalna reakcija i dok to ne očistite iz svog energetskog polja, to će se ponavljati. Očistiti se može, ne treba dramiti oko toga, nitko ne mora ostati žrtva napada, samo onaj koji voli živjeti u vlastitoj ignoranciji)
- čini vam se da privlačite nesreće
- smjer pogleda prema podu; kuda gledate (položaj očiju i usmjerenost pogleda diktira smjer vaše energije: pokorni pogled, poput sluga, gleda prema dolje jer je probijena inače suverena energija koja pomaže gledati ravno i držati glavu uspravno, tj. biti suveren čovjek, imati ciljeve i ostvarivati ih)
- odraz na glasu (glas je odraz cijelog našeg bića, nemogućnost izraza, pucanje glasa, pjevanja, gubitak jasnije artikulacije upućuje na gubitak životne snage koja podržava naše biće)
- dugotrajna izloženost energetskom napadu – onom kojem je probijen energetski sustav vibrira unutar njega kao strano tijelo te uzrokuje i tjelesne poremećaje i bolesti; također, dugotrajno gubiti energiju je usporedivo s gubitkom krvi, ima čak slične tjelesne simptome, gubite snagu, pada imunitet i tolerancija prema boli se vidno smanjuje; nerijetko tjelesna bol postane dio vašeg svakodnevnog života (a prije nije bila). Bol je psihološke naravi, što je psiha slomljenija i čovjek mentalno oslabljen, doživljaj boli je intenzivniji; utoliko je sve popraćeno novom razdražljivošću i prevelikom osjetljivošću
- za one koji imaju neki vid energetske percepcije: kod probijenog energetskog sustava, energija curi van iz vašeg osobnog prostora kao kroz odvod, neprestano curi, iscrpljuje

Posebna problematika energetske dinamike napada jest u tome da osoba koja je pod utjecajem napadajuće energije često toga nije svjesna. Ona je doslovno uspavana, neki ključan energetski dio njezinog sustava je deaktiviran. Poviše spomenuto stanje transa uzrokuje nesvijest o sebi i svojem stanju, kao i o svojem ponašanju i reagiranju. Onoga čega ste prije bili svjesni, manje ste svjesni, pogotovo niste svjesni svoje razdražljivosti koja osobe napadnute energijom često pretvori u pomalo naporne i zahtjevne pojedince i oko njih se stalno stvaraju novi problemi. Ti isti problemi se stvaraju jer slično privlači slično; energija problematičnog uljeza vibirira iz njih i stvara nove problematične situacije. Abrakadabra! Sve osobe čiji je energetski integritet ozbiljno narušen (koji god da je uzrok, ne mora biti napad) na duže staze se pretvaraju u zahtjevan tip osobnosti, koji manipulira svojom prevelikom osjetljivošću i shodno tome dodjeljuje si često pravo da najprije bude po njegovom ili njezinom. To je sasvim nesvjesna reakcija jer je osoba u sebi svjesna da je u nekom svojem ključnom životnom aspektu invalidizirana i to je njezin ključni argument iz podsvijesti kojim zahtjeva povećanu pažnju i njegu na vanjskom planu. Podilaziti takvim osobnostima samo hrani ovakvo ovisničko manipulativno ponašanje, isprepleteno je emocionalnim ucjenama i isključivo je loše pristajati na te ucjene. Takve osobe treba suočiti s njihovim invaliditetom, i ako im se zaista želimo pomoći, gurati ljubav prema rani i poticati ih da budu samostalne, ne ovisne.

Za trajni oporavak od energetskog napada važno je očistiti stranu vibraciju napada iz svoga polja, iscijeliti štetu bio-energetski, prepoznati razloge koji se vas doveli u tu situaciju, prepoznati koja je vaša vrsta nesvijesti (usnulosti, neprobuđenosti bića kao kod Snjeguljice, Trnoružice isl.) dopustila takav razvoj događaja (Snjeguljica dobrovoljno pojede jabuku, Trnoružica se sama ubode o vreteno). Ako je to iskustvo napada bilo snažno, koji ste proces inicijacije upravo prošli u životu? U plemenima inicijacija uvijek podrazumijeva prijelaz iz jednog životnog razdoblja u drugo, podrazumijeva rast, a ne pad. Pali jeste energetski, ali to se da sanirati, no koji je put rasta, a ne put kukanja, o čemu učite?

Također, ako je ta vrsta energetske blokade bila duže prisutna, važno je dati si vremena za oporavak, polako i usmjereno kao kornjača, korak po korak doći u svoje prvobitno stanje, bez izhitrenosti, a ako je inicijacija potpuna stiže se i na stanje višeg energetskog nivoa nego ranije, šire perspektive, mudrije i plemenitije, a vrata prema vašem cilju počinju se otvarati spontano i jedna za drugim. Dobar simptom provjere da ste počistili posljedice energetskog napada jest da oni isti zavidnici koji su vas peckali dok ste bili izvan svoje životne snage, su sada odjednom iz vašeg života nestali ili se ne usuđuju tako ponašati. Iako to nažalost nije garancija, neki su ljudi jednostavno nepopravljivi, ali to je njihova stvar, ne vaša!

U slučaju da u svom životu nikada niste primijenili nijednu učinkovitu metodu rada na sebi i čišćenja, moguće je da se ne radi ni o kakvom ciljanom energetskom napadu, već o trenutku kada je kucnuo čas da se svoj život ipak preispita iz bitno različitih perspektiva, i to zasukanim rukavima, predano, srčano i redovito, a ne pomodno, povremeno i plitko. Nerazrješeni obiteljski odnosi i zaglavljenost u zatrovanom kolektivnom društvu kakvom pripadamo zadaju često i gore simptome od energetskih napada inspiriranih zavišću, planiranim sabotažama, crnom magijom ili urocima.  

Trla baba(roga) lan da joj prođe dan! Snjeguljica se probudila, tek nakon što ju je stara tri puta otrovala; Pepeljuga je sparila dva i dva (cipelicu i stopalce), Trnoružica i cijela njezina usnula okolina se probudila (čitaj: kolektivno polje se budi), Matovilka pobjegla iz dvorca kosom koja pamti sve (čitaj: memorija životnog iskustva koji smo spremni prihvatiti, integrirati i popesti se, rasti tim iskustvom, ne zatočavati se). Zavist je isparila živinim parama, bol je zacijelila, Joséphine vječno pleše, a Živa je živa, kao netko predivan, autentičan i sjajan, srebren, kao Freddie Mercury, kao Ti, da ti, Ti, ti! Živo zlato. Čestitam! Sad samo još da živiš dugo i sretno, u vječnom neugasivom predivnom gromoglasnom smijanju u trenutku spoznaje uzimanja života previše ozbiljno.

Freddie Mercury, fotografija preuzeta s https://www.crfashionbook.com/celebrity/g24075528/queen-best-style-moments-vintage-freddie-mercury/?slide=4      

*NAPOMENA: Sve slike pored ne kojih stoji izvor preuzimanja preuzete su s Facebooka i izvor mi je nepoznat.